Krenuli smo s jednim kombijem iz Mombasa-e, šestoga u 8 sati ujutro, prema nacionalnom parku Tsavo Est. Cesta, koja vodi prema glavnom gradu Kenije, Najrobiju, je bila katastrofalna, puna rupa, a kako ni kombi nije bio od onih najmodernijih i najudobnijih, i naši bubrezi su ozbiljno patili.
Prije nego smo došli u Tsavo Est, zaustavili smo se u jednom selu gdje žive Masai. Žive kao što su živjeli prije stotinu godina. Kuće, ili bolje rečeno barake, su izgrađene od pruća i blata, bez prozora sa jednim otvorom za ventilaciju, jako mračne (kada smo ušli unutra, trebalo je dosta vremena da se oko prilagodi tami), sa dva kreveta: na jednom spavaju muž i žena, a na drugom sva djeca. Kuće su izgradjene po starim uzancama, ali vam garantiram da uz 35 stupnjeva koje ćete naći vani, u kući nije potreban air-conditioner.
Čim smo stigli u Tsavo Est, odmah je počeo safari. Tsavo Est je karakterističan po crvenoj zemlji (prisustvo boksita) i vrlo bogatom rastlinju. Pejzaž koji se vidi lagano sliči na našu dalmatinsku zagoru, ali životinje su potpuno različite (ma zamisli malo). Neke od životinja se vide na svakom koraku, kao na primjer zebre, antilope, dok se žirafa i slon vide već malo rjeđe. Za vidjeti lava, treba imati i malo sreće: kada su ga ugledali iz jednog od vozila, obavijestili su druge o poziciji lava i nastao je pravi realy za doći na mjesto gdje je lav bio opažen. Lav se mirno šetao izmedju desetak vozila, ne obracajući puno pažnje na turiste, ponosno, kao pravi kralj savane.
Imali smo smještaj za dva prenoćišta u bungalow-u u Crocodil Camp-u, koji je dobio to ime zbog prisustva krokodila, gotovo u samom kampu. Svako večer, nakon večere, organizatori donesu komade ribe i kreće ceremonija hranjenja krokodila. Turisti bacaju ribu krokodilima i moraš staviti sunčane naočale da se zaštitiš od bljeska bliceva fotoaparata. Osmoga smo završili posjet Tsavo Est-u i krenuli smo u 8 ujutro, jednim malom avionu, prema jezeru Nakura.
