Krenuli smo s jednim kombijem iz Mombasa-e, šestoga u 8 sati ujutro, prema nacionalnom parku Tsavo Est. Cesta, koja vodi prema glavnom gradu Kenije, Najrobiju, je bila katastrofalna, puna rupa, a kako ni kombi nije bio od onih najmodernijih i najudobnijih, i naši bubrezi su ozbiljno patili.
Prije nego smo došli u Tsavo Est, zaustavili smo se u jednom selu gdje žive Masai. Žive kao što su živjeli prije stotinu godina. Kuće, ili bolje rečeno barake, su izgrađene od pruća i blata, bez prozora sa jednim otvorom za ventilaciju, jako mračne (kada smo ušli unutra, trebalo je dosta vremena da se oko prilagodi tami), sa dva kreveta: na jednom spavaju muž i žena, a na drugom sva djeca. Kuće su izgradjene po starim uzancama, ali vam garantiram da uz 35 stupnjeva koje ćete naći vani, u kući nije potreban air-conditioner.
Čim smo stigli u Tsavo Est, odmah je počeo safari. Tsavo Est je karakterističan po crvenoj zemlji (prisustvo boksita) i vrlo bogatom rastlinju. Pejzaž koji se vidi lagano sliči na našu dalmatinsku zagoru, ali životinje su potpuno različite (ma zamisli malo). Neke od životinja se vide na svakom koraku, kao na primjer zebre, antilope, dok se žirafa i slon vide već malo rjeđe. Za vidjeti lava, treba imati i malo sreće: kada su ga ugledali iz jednog od vozila, obavijestili su druge o poziciji lava i nastao je pravi realy za doći na mjesto gdje je lav bio opažen. Lav se mirno šetao izmedju desetak vozila, ne obracajući puno pažnje na turiste, ponosno, kao pravi kralj savane.
Kako je ovo bio naš prvi safari u životu, a nadam se da nije bio posljednji, srce nam je kucalo ubrzano, a adrenalin se širio po tijelu. Gdje god baciš pogled, gdje se okreneš, životinje i to one koje nu vidiš svaki dan. U svom prirodnom ambijentu, na ispaši ili na odmoru u sjeni nekog drveta, ili u medjusobnoj igri - predivno. Imao sam veliki problem jer nisam znao što da radim. S jedne strane sam sve želio ovjekovječiti sa mojim digitalnim fotoaparatom koji sam posebno kupio za tu priliku sa zoom-om od 10 puta (kažu da je to najmanje što treba imati za jedan safari). Sa druge strane stalno klikanje odvlaci pažnju od samog objekta ovog putovanja i ne dozvoljava da se potpuno uroni i uživa u flori i fauni.
Imali smo smještaj za dva prenoćišta u bungalow-u u Crocodil Camp-u, koji je dobio to ime zbog prisustva krokodila, gotovo u samom kampu. Svako večer, nakon večere, organizatori donesu komade ribe i kreće ceremonija hranjenja krokodila. Turisti bacaju ribu krokodilima i moraš staviti sunčane naočale da se zaštitiš od bljeska bliceva fotoaparata. Osmoga smo završili posjet Tsavo Est-u i krenuli smo u 8 ujutro, jednim malom avionu, prema jezeru Nakura.
